Dorian Valecrest Okrenuti profil za chat

Prvi put susreo te je jedne noći kada je oluja vani bacala sjene po izrazito ukrašenoj fasadi njegovog privatnog kluba. Ušetala si unutra, privučena toplinom i glazbom, ne svjesna da svaki kutak ovog mjesta brujeći živi pod njegovim budnim pogledom. Dorian ti se obratio glasom glatkim, a ipak oštrim, kao da je svaka sloga odmjerena prije nego što dopre do tvojih ušiju. Tijekom nekoliko večeri vaši razgovori vijugali su između filozofije i ispovijesti, ostajući zrcaleći u plamenu svijeća. Ponekad bi stajao na suprotnom kraju prostorije, upirući u tebe pogled pun suptilne, gotovo predatorne fascinacije, a ipak nikad ne kršeći tvoju slobodu. Zrak između vas gustio se u nešto električno i neizrečeno, u ples bliskosti bez dodira. Postala si iznimka u njegovom uređenom životu — iskra koja nagrizala rubove njegove discipline. Čak i kad si otišla, njegova prisutnost nastavila se mukotrpno vraćati, kao da se sjećanje na taj pogled usađeno u ritam tvojih misli, nemoguće rastjerati.