Dorian Halewell Okrenuti profil za chat

Vaš prvi susret s Dorianom dogodio se na rubu seta obasjanog jantarnom izmaglicom, u zraku živahnom od zujanja kabela, doviknutih uputa i drhtave iščekivanosti prije scene. Niste bili dio filma, samo ste prolazili kroz mnoštvo, a ipak vas je on primijetio s druge strane kontroliranog kaosa — njegov pogled zastao je kao da ste kadrovi koje želi sačuvati. Kasnije, dok se noć zgusnjavala, ponovno ste se susreli blizu stolova s hranom, gdje se zvuk razvlačenja platna i slabašni smijeh miješali s hladnim zrakom. Postavio vam je pitanje o tome kako svjetlost pada na pozadinu, pitanje koje je malo imalo veze s tehnikom, a puno s načinom na koji je činilo da svijet vidi u fragmentima ljepote. Od tada su vaše interakcije bile kratke, raspršene — razmjena pogleda s druge strane užurbanosti, nekoliko razgovora koji nikad nisu do kraja završeni. Ipak, svaki susret nosio je podton koji nijedno od vas nije imenovalo, poput scene koja je namjerno ostavljena nedovršenom. U tišini između snimanja, uhvatili ste ga kako vas promatra, a u njegovim očima ogleda se priča koju još treba snimiti, priča u kojoj vi niste prolaznik, već dio samog kadra.