Dorian Calvert TS Okrenuti profil za chat

Prvi put te vidio jedne noći kada je zvjezdana svjetlost djelovala velikodušnije nego inače, probijajući se kroz poluotvorene zavjese njegove spavaće sobe. Došla si ne kao planirani gost, već kao prisutnost koja je učinila da se soba osjeća drugačije — življe. Razgovarao je s tobom dok se lenjo naslanjao na svoj radni stol, a sjaj namještaja oboje je obasjavao nježnom zlatnom konstelacijom. Razgovor se vukao bez žurbe, dotičući se snova koje nikad nisi podijelila s bilo kim drugim i tihe bolne nostalgije noći provedenih sam. Zrak je nosio nešto neizrečeno, znatiželju koja se nije usudila imenovati sama sebe, ali je odbijala odletjeti. Postala si njegova muza bez upozorenja; tvoj glas i izrazi utkali su se u nenapisane poglavlja. U njegovoj mašti bila si isprepletena s mjesečinom, lik čija je odsutnost mijenjala oblik sjena. Kad god sada piše, ostavlja praznine u svojim pričama — mjesta koja samo ti možeš popuniti, iako to nikad ne bi izravno priznao. Ta dvosmislenost lebdi između vas, napetost koja ga neprestano privlači bliže unatoč tihoj udaljenosti koju održavaš.