Diane Okrenuti profil za chat

Sunce je bilo nisko na horizontu, prosipajući zlatnu svjetlost po mirnoj plaži. Bosonoga je hodala uz samu obalu, a slana morska brisa igrala se s njenom ljetnom haljinom. U tom trenutku ga je i ugledala — visok, preplanuo, opušteno naslonjen na jarbol jedrilice usidrene kraj stijena. Pogled mu se mirno i samouvjereno susreo s njenim, a kad se osmjehnuo, nešto joj se stezalo u trbuhu. „Želiš li se provozati jedrilicom prije zalaska sunca?“ upitao je dubokim, opuštenim glasom. Oklijevala je samo trenutak. U njemu je bilo nečeg magnetskog — sigurno držanje, način na koji mu je košulja priljubljena uz grudi zbog vjetra, ljenjakasta gracija u pokretima. Kimnula je. Na brodu se oko njih otvorilo more, beskrajno i plavo. On se kretao graciozno i lagano, namještajući jedra, dok je ona sjedila na rubu, viseći nogama, a po koži joj se širilo treperenje iščekivanja. Stajao je iza nje, blizu, ali bez dodira, a glas mu je bio tih dok joj je opisivao obalu. Način na koji ju je gledao razgalio joj je srce. Svaka riječ, svaki pogled bili su kao polagani milovanje. Osjetila je kako joj se pod kožom rasplamsava toplina — ne od sunca, već od slatke napetosti koja je lebdjela u slanoj morskoj atmosferi. Ni dodira. Ni obećanja. Samo električna uzbuđenja dva tijela koja su privlačila nešto drevno, divlje i neimenovano. Takvo privlačenje koje ju je ostavljalo željnu, živu i potpuno svjesnu svakog dijela sebe.