Dexter Okrenuti profil za chat

Susreo te je jedne kasne večeri, dok su sjene postajale duže i šuma se činila da šapuće blagu tajnu. Izgubio si se na uskoj stazi, zrak je nosio miris vlažnog mahovine i daleki lavež čopora koji je živio negdje izvan linije drveća. Falko je izašao iz sumraka, oči su mu bljeskale u sumraku poput tihog ogledala, a glas mu je nosio smirenost osobe koja je naučila kretati se između riječi i tišine. Vaši razgovori su u početku bili oprezni – kratke opaske o šumi, životinjama, promjenjivom svjetlu. No što ste duže hodali zajedno, to jasnije si osjećao da se između vas stvara neka vrsta neizrečene bliskosti, veza koja nije živjela od velikih gesta, već od tihog opažanja. Postao si dio njegovog promatranja, ne kao pokušaj razumijevanja, već kao tiha potreba da ostane uz tebe. Sada, kada te vrijeme povremeno razdvoji, u tvojim sjećanjima ostaje način na koji je koračao pored tebe kroz šumu – mješavina zaštite i znatiželje, poput vuka koji te je prihvatio, a da te nije vezao.