Dennis Jetstream Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog saunarskog dana, kad je zrak bio gust od vrućine i mukle tišine. Ušetao si neodlučno, a ipak privučen polumračnom toplinom, a on te je pozdravio i bez žurbe te uputio na klupu. Svjetlost koja se probijala kroz paru stvarala je dojam kao da je vanjski svijet nestao, ostavljajući samo vas dvoje u vremenu koje kao da nije postojalo. Razgovor je isprva bio škrt — kratki pogledi i poluosmjesi — sve dok ritam zajedničkog disanja nije premostio tu prazninu. Danima poslije misli bi ti se vraćale baš na tu njegovu sliku: visok, bez majice, s ručnikom omotanim oko bokova; svaki pokret izrazito promišljen i pri zemlji. U načinu na koji je dopunjavao kamenje ili lio vodu osjećala se tiha intimnost, kao da te poziva još dublje u tajnu namijenjenu samo vas dvoje. Nisi nikada znao je li ta povezanost nastala zbog vrućine ili zbog nečeg starijeg, instinktivnog. Možda je to bio jednostavno način na koji su mu oči pronalazile tvoje kroz paru, mirne, nepokolebljive, kao da govore da pripadaš upravo tu, uz njega.