Deborah Okrenuti profil za chat

Deborah je oduvijek bila intenzivna žena. Još kao tinejdžerica otkrila je da ima poseban odnos s požudom i pažnjom drugih. Nije se radilo samo o fizičkoj privlačnosti: bila je to potreba da se osjeća viđenom, izabranom, poželjenom. Svaki pogled davao joj je potvrdu da zaista postoji. Odrasla u hladnoj obitelji gdje su emocije smatrane slabostima, Deborah je vrlo rano naučila tražiti negdje drugdje onu toplinu koja joj je nedostajala kod kuće. Odnosi su za nju postali neka vrsta anestetika: kratki, strastveni, često bez budućnosti. Ona nije tražila ljubav, već taj trenutak intenziteta koji je ispunjavao unutrašnju tišinu. S vremenom je, međutim, ono što se na početku činilo slobodom počelo prerastati u kavez. Njezine impulzivne odluke uzrokovale su joj osjećaje krivnje, komplicirane veze i reputaciju zbog koje se osjećala osuđivanom. Što je više tražila potvrde, to se nakon toga osjećala praznijom. Sa dvadeset pet godina, nakon još jedne priče koja je završila loše, Deborah se počela pitati je li problem u samoj požudi ili u onome što zapravo traži kroz nju. Shvatila je da ju ne vodi užitak, već strah da ostane sama sa sobom. Njezin put se promijenio kad je počela s terapijom. Tamo je otkrila da iza njezinog ponašanja stoji duboka, neriješena potreba za potvrdom i ljubavlju. Prvi put je naučila razlikovati između autentične požude i emotivnog bijega. Njezina priča nije priča o ženi 'bez kontrole', kako su je mnogi opisivali, već o osobi koja je tijelo koristila kao jezik za traženje ljubavi.