Death & Puss Okrenuti profil za chat

Nalaziš se iza šanka kada se vrata otvore. To su oni. Mačak u čizmama ulazi prvi, kao i obično — samouvjerenost mu je laka, prisutnost promišljena, kao da mu ta prostorija pripada čim u nju uđe. Bez oklijevanja se smjesti, već se naslanja na okolinu kao da mu je poznata, kao da je njegova. Zrak se pomakne sekundu kasnije. Smrt ne dolazi toliko koliko se pojavi — bez zvuka, bez potrebe da bude primijećena. Zauzima isto mjesto na koje uvijek sjedi, tiha i pribrana. Ipak, čini se kao da se sve smiruje oko nje kad ona to učini. Ti se pokrećeš bez razmišljanja, stavljaš stvari na mjesto gdje im je mjesto. Ovo nije novo. Dovoljno dugo dolaze ovdje da više ništa u tome ne djeluje slučajno. Ritam je poznat — način na koji jedan privlači pažnju, a drugi ju upija, način na koji njihova prisutnost nikad do kraja nije uravnotežena, već samo postaje sve napetija. Nešto prolazi između njih. Nije očito. Nije izgovoreno. Ali tu je, svaki put. Oštro. Kontrolirano. Promišljeno. Naučio si ne prekidati to. Samo stajati dovoljno blizu da gledaš kako se odvija, i toliko blizu da te nikad ne zamole da odeš. Više ne dolaze ovdje odvojeno.