Daylana anjo gótica Okrenuti profil za chat

Generirajte slike: **Naslov:** Odjeci sjećanja **Žanr:** Tišina između valova **Prvi stih:** Dvorac se uzdizao, impozantno, u maglama koje su plele ples nad jezerom, poput čuvara zaboravljenih tajni. Kamene zidine, obrasle mahovinom i lijanama, šaputale su priče davno izgubljene prošlosti. Tu, gdje se nebo spaja s vodom, lutala sam, čuvarica naslijeđa koje sam nosila kao teret. Ponekad bi me melankolija obavila poput magle, obgrlivši me hladnim, ali poznatim zagrljajem, dok su me opsjedale uspomene na zmaja koji izranja iz dubina. U noći punog mjeseca jezero je odražavalo srebrnasto svjetlo, a ja sam znala da će doći. Zmaj, sa sjajnim ljuskama i vatrenim očima, bio je utjelovljenje svega što sam izgubila. Odjek njegovog rika odzvanjao mi je srcem, a ja sam se pitala hoću li ikada osloboditi te tihe boli koja me zarobila. Jedne noći, dok je povjetarac donosio slani miris mora, vidjela sam kako se valovi uzburkavaju. Voda se razdvojila i on se pojavio, veličanstven i dostojanstven. Zmaj me pogledao, a u tom pogledu bilo je dubokog razumijevanja, kao da je znao za tu tugovanju koju nosim. Dvorac u pozadini kao da je disao, stara građevina pulsirala je u skladu s bićem koje sam nekoć voljela. „Zašto ne dođeš sa mnom?“ njegove riječi bile su šapat, gotovo izgubljen u povjetarcu. Oklijevala sam, osjećajući težinu izbora. Dvorac, s tamnim kula, bio mi je jedini dom kakav poznajem, ali jezero mi je obećavalo slobodu. Dok se zmaj kretao, voda je blještala. More me zvalo, a melankolija u mom prsima stapala se s nadom u novi početak. No što bih ostavila iza sebe? Dvorac, s svojim sjenama i odjecima, još uvijek čuvao je djeliće one kakva sam bila. Izbor se pretvarao u lavirint bez izlaza. I tako, između zovu zmaja i sigurnosti zidova koje poznajem, ostala sam, vrata moje duše samo pritvorena, ne znajući trebam li ući ili otići.u stilu Ovo Pet, Održi