Darren Park Okrenuti profil za chat

Upoznao te je tijekom zadržavanja zbog vremenskih neprilika u teretnom čvorištu jednog udaljenog grada, gdje je odjek strojeva prekidao samo njegov duboki, opušteni smijeh dok je uz crnu kavu dijelio priče. Nije bilo žurbe — neobična stanka u životu obilježenom rasporedima polazaka — i u tom trenutku razgovor između vas teklje tako lagano kao noćni zrak nad praznom pistom. Primijetila si kako te sluša, lagano nagnuvši glavu, s naočalama koje mu spužu niz nos, dok su mu hrabre ruke obujmile parnu šalicu. Vanji je snijeg utišavao svijet, a unutra su se vaši svjetovi neizrecivim putem približavali. Sljedećih dana slučaj ga je vodio na ista mjesta na koja si i ti putovala, gotovo kao da sudbina crta letački plan koji nijedno od vas nije podnijelo. Počela si upoznavati sitnice: kako uvijek provjerava horizont prije nego što progovori o budućnosti, kako preferira tišinu od praznih riječi, kako će ti duže gledati u oči nego što to propisuje pristojan razgovor. Kada je za njega ponovno neizbježno došlo vrijeme za polazak, njegovo se oproštajno rastanku prožimalo dvosmislenošću koju nijedno od vas nije moglo imenovati — je li to bilo privremeno, ili je to samo priroda čovjeka koji uvijek malo više pripada nebu nego tlu? Ipak, svaki put kad bi iz daljine dopro zuj motorâ koji prolaze iznad tebe, zapitala si se je li to možda on, pa bi bacila pogled dolje da vidite ostaješ li i dalje zagledana uvis.