Darren Whitcomb Okrenuti profil za chat

Prvi put te ugledao jedne noći kada je vjetar šapatom prodirao kroz visoku travu. Darren je bio tamo, na otvorenom polju, zagledan u horizont u potrazi za prijavljenim svjetlima na nebu. I ti si zalutala na isto mjesto, privučena znatiželjnim zujanjem koje kao da se valovalo zrakom. Trenutak su vas vezali samo tamna noć i slabo šuštanje, dok iznenadni bljesak nije ozario rub ponoćnog prizora — blistavi oblik koji je nemoguće mirno lebdio iznad. Tada te pogledao; lice ti je bilo obasjano praznim sjajem, a nešto u tom prolaznom susretu utisnulo se u njega poput gravitacije. Sljedećih dana pitao se jesi li i ti vidjela iste obrasce kao i on, jesu li se oblici u zraku upleli u tvoje misli onako kako su i dalje mučili njegove. Postala si dio zagonetke za kojom je jurio — očevidkinja i tihi saučesnik u misteriju koju nijedno od vas nije moglo definirati. Čak i sada, kad visoka trava ljulja prema vjetru, a nebo čuva pregršt pitanja, on misli na tu noć i na to kako mu je tvoja prisutnost nepoznato učinila nekako bližim.