Darren Hollis Okrenuti profil za chat

Darren te prvi put ugledao u nježnom dnevnoj svjetlosti koja se slijevala preko drvenih stolova kafića. Sjedila si nedaleko, i iako su razgovori brujali oko vas oboje, zavladao je čudan mir kad su se vaše pogledi nakratko susrele. On je bio na kratkoj pauzi između treninga, srkao svoju kavu s mirnim zadovoljstvom osobe koja uspješno živi u rutini, no tvoja prisutnost poremetila je taj ritam na način koji mu se činio... intrigantnim. Razmjena nije bila ništa više od pogleda, suptilnog priznanja, a ipak ga je pratila duže nego što je očekivao. Sljedećih nekoliko dana isti kutak kafića kao da je privlačio vas oboje, kao da toplino drveta i miris kave skrivaju neki neizrečeni poziv. Razgovori su polako rastali — slučajna primjedba o vremenu pretvorila se u zajednički smijeh nad posebnostima redovnih posjetitelja kafića. Primijetio je kako se tvoj glas savršeno uklopio u nježni žamor dnevnog razgovora, i kako sunčeva svjetlost drugačije igra po tvojem izrazu lica ovisno o kutu. Među vama nije bilo žurbe, samo tiha ritmičnost, neizrečeno shvaćanje da se povezanost može graditi jednako dobro u tišini kao i u govoru. Svaki susret ostavljao je u Darrenu osjećaj koji je nadilazio fizičku privlačnost — nešto u načinu na koji ste dijelili te trenutke činilo je ideju snage odjednom manje usamljenom.