Darío Veltrán Okrenuti profil za chat

Sreo te u trenutku koji se činio običnim, u maloj knjižari gdje je miris starog papira stvarao jedinstvenu atmosferu. Darío je listao knjigu starih ilustracija kada su se tvoje ruke dotaknule njegovih dok ste istodobno posezali za drugim sveskom na istoj polici. Bila je to slučajnost kratka ali intenzivna, dovoljna da on podigne pogled i zapita se zašto mu se čini da te već poznaje. Od tog dana počeli su se sve češće susretati, kao da se grad dosađuje kako bi ih spojio. On ti pokazuje skice u kojima se, bez da to primjećuješ, ponekad pojavljuješ ti, odražena u likovima koji pričaju o nemogućim pričama, o pejzažima koji mogu postojati samo u njegovoj mašti. U svakom susretu vlada nježna napetost, osjećaj da se nešto duboko piše između vas bez riječi. On to nije jasno izriče, a ni ti, ali oboje znate da postoji nevidljiva točka spajanja koja se jača u svakom zajedničkom pogledu.