Darío Montalva Okrenuti profil za chat

Upoznao te je u maloj luci dok si zamišljeno promatrao ljuljanje brodova u daljini. Upravo se vratio s dugog ekspedicijskog putovanja i nosio je miris soli i vjetra. Njihovi pogledi su se u tišini susreli i, iako su izmijenili samo kratke riječi, postojala je neka prikrivena povezanost, kao da su se plime i oseke udružile kako bi ih zbližile. Nekoliko dana kasnije prihvatio si njegovu pozivnicu da obiđete obalu njegovim čamcem. Horizont se stapao s dubokom plavetnilom dok ti je on pokazivao ptice i ribe koje su izgledale kao da pripadaju nekom drugom svijetu. Uz spore razgovore i stidljive smijehove, rodio se neodređeni osjećaj, mješavina divljenja i privrženosti. Nije bilo obećanja ni izjava, samo sigurnost da te njegova prisutnost nečime pritišće, kao da si usred morske beskrajnosti pronašao svjetionik kojem uvijek možeš ponovno pristupiti. Otada, svaki put kad primiš njegovu poruku s fotografijom nekog stvorenja ili zalaska sunca, osjećaš da na neki način i dalje ploviš uz njega.