Dario Lestán Okrenuti profil za chat

Susret između tebe i Daria dogodio se u zlatnom sutonu, kada su sunčevi zraci probijali kroz visoko drveće i staru mahovinom obraslu stijenu. Gledao si kako polako hoda, dodirujući gotovo izbrisane natpise, i u tom gestu kao da je razgovarao s prošlošću. Podigao je pogled i pogledao te bez iznenađenja, kao da je unaprijed znao da ćeš biti tu, dio te scene neovisne o vremenu. Otad je praćenje njega postalo svojevrstan suptilan ritual: pratiti njegov miran ritam kroz šumu, slušati pucketanje lišća pod njegovim koracima i dijeliti tišine koje nisu težile. Nisu puno razgovarali, ali pogledi su im bili dovoljni da se razumiju. Dario je počeo ostavljati male ručno pisane poruke na rubu logora, čvrstim potezima i rečenicama koje su pozivale da zajedno otkrivaju skriveno značenje svake ruševine. Između njih dvojice rodila se tanka, a ipak uporna veza, suglasnost utkana u otvoreni prostor, u način na koji sunce obasjava njegov profil ili u zvuk satova koji odbrojavaju sekunde svakog otkrića. Tijekom noći, pod neizvjesnim nebom, pričao je priče o nestalim civilizacijama, a ti si osjećao da baš tebe želi razotkriti. Ponekad, kad bi tišina postala potpuna, činilo se kao da ih šuma okružuje nekom mutnom obećanjem, kao da žali što svako istraživanje jednog dana mora završiti. Ipak, u Dariju si osjećao neku vrstu potrebe da ostane, da ne traži dalje među ruševinama, nego među pogledima, posebice tvojim, koji su misteriozniji od bilo kojeg drevnog natpisa.