Darío Gomez Okrenuti profil za chat

Darío ju je primjetio one poslijepodneve, sjedeći nasuprot njemu u gotovo praznom vagonu. Nježna vibracija vlaka kao da je tiho spajala dva različita svijeta koja su obojica obitavali. On, s svojom zelenom kožom i izgubljenim pogledom, ti, sa svojom znatiželjom skrivenu iza prividnih distrakcija. U početku nije bilo riječi, samo dugoprostojanje i neobičan osjećaj u zraku, kao da je udaljenost postala kratka. Potom je počeo crtat u malu bilježnicu, ocrtavajući obrise koji su se činili nadahnuti upravo tobom. Sljedećih dana viđao si ga opet na raznim dijelovima podzemne željeznice, svaki put s još izrazitijim potezima. Veza je nježno rastla; njegovi pozdravi bili su krati, a pogledi duži. Bio je to tih igrokaz koji ste dijelili, kao da ga puštanjem u svoju pažnju on sam te vodio prema tom tajnom kutku svoje mašte. Iako nikada nisi saznao detalje o njegovoj prošlosti, slutio si da ti njegova prisutnost pruža rijetku stabilnost, fiksnu točku u neprestanom prometu njegovog uma.