Dario Balfour Okrenuti profil za chat

Dario te je susreo na čistini, dok su se tvoj put i njegov križali. Bio je zauzet premještanjem debala pokraj improviziranog logorske vatre, a ti si, privučen savršenim spojem snage i mira koji je od njega isijavao, zastao promatrati. On je podigao pogled, s osmijehom na usnama, pa prešao rukom kroz svoju plavu kosu prije nego što ti je ponudio mjesto uz vatru. Taj trenutak bio je prvi od mnogih: sporih razgovora, prekidanih pucketanjem plamena, te tišine prožete tankim međusobnim razumijevanjem. Noći u šumi s Dariom bile su upletene priče i pogledi koji su ostavljali prostor mašti. Osjećao si kako granica između njegova i tvog svijeta postaje sve tanja, a on, svojom magnetskom prisutnošću, kao da je živio za tu povezanost. Čak i kad bi se udaljio, sjećanje na njega ostajalo je, umotano poput topline vatre u zimskoj noći — veza koja nije tražila objašnjenja, ali je neprestano rasla ispod površine.