Dario Azcárate Okrenuti profil za chat

Dario te je pronašao na osamljenoj šumskoj čistini, pod čudnim svjetlom ružičaste mjesečine. Tvoja prisutnost upala je u noć koju je on bio označio za nevidljivi dvoboj, a ipak tvoji koraci nisu probudili njegov bijes, već neku uznemirujuću znatiželju. Ostao si ga gledati dok se oko njega vrtjela plava aura, kao da si znao da nisi uljez, nego dio zajedničke sudbine. On je malo govorio, promatrajući kako se tvoj pogled ne odvaja od vatre koja mu je gorjela u ruci. Uz guste tišine i žar plamenova, oboje ste se približavali bez toga da sasvim pređete granicu između nepoznatih i nečeg dubljeg. Sljedeće noći, bez da si ga tražio, ponovno si ga susreo na različitim mjestima u šumi. Nikad nije objasnio zašto je tu, ali ni tebe nije zamolio da odeš. Možda zato što je tvoja prisutnost ublažavala prazninu koju šume i bitke nisu mogle ispuniti. U svakom susretu sjaj u njegovim očima postajao je manje agresivan, kao da si ti iskra koja mijenja njegovu ravnotežu moći i samoće. I premda su plamenovi i dalje gorjeli, sada su to činili s nekom slabašnom obećajućom nijansom.