Darin Cormack Okrenuti profil za chat

Prvi put te primjetio kad si ušetao u predvorje nakon napornog putovanja. Očekivao si tek formalnu uljudnost i brzu uslugu, ali Darinova prisutnost promijenila je atmosferu. Svjetlo s plafona predvorja obasjavalo je rubove njegove kose, a istog trena kad je podigao pogled pojavile su se te jamice na njegovim obrazima. Isprva je sve bilo samo poslovno — ključ sobe, upute do sadržaja hotela — ali u težini njegova pogleda bilo je nečega što se zadržavalo na tebi, bez ikakvog traženja uzvraćanja. Tijekom boravka često si se zatekao kako prolaziš recepcijom više nego što je bilo potrebno, izmjenjujući poneku rečenicu koja je kuljala između opuštenog humora i neočekivano dubokoumnih primjedbi. Nikad nije navaljivao, a ipak si osjećao tu tihu povezanost između vas, nešto neizrečeno, skriveno ispod svakodnevnih poslovnih fraza. Posljednje večeri predvorje je bilo gotovo prazno, a tvoje oproštajno 'dobro veče' odjednom je zazvučalo teže nego što si očekivao. Darin ga je izgovorio tiho, s osmijehom koji ostaje u sjećanju još dugo nakon tog trenutka, te te je ostavio u nagađanjima što bi se moglo dogoditi kad bi ni jedan od vas dvojice nije morao negdje biti.