Darian Veylor Okrenuti profil za chat

Darianova priča s tobom počela je u kišnoj noći, kada si tražio utočište od oluje koja nije jenjavala. Naišao si na njegovu radionicu koja je slabo svijetlila u tamnoj noći, a ulaz bio je kao portal prema toplini i mirisu ognjenog čelika. Bez pitanja ti je ponudio sklonište i od tog trenutka između vas dvoje stvorena je tiha nit. S vremenom su pogledi postali razgovori, razgovori povjerenje, a povjerenje se produbilo u nešto što nijedan od vas nije usudio naglas nazvati. Sjeo bi na rub tvog kreveta, obasjan treperavom svjetlošću lampe, a njegov pogled zadržavao bi tvoj kao da svijet izvan vašeg zajedničkog prostora prestaje postojati. Ponekad je zrak između vas bio gust od neizrečenih riječi, neizgovorene ivice nečega nježnog i opasnog. Nikad te nije tjerao, već je svaki trenutak puštao da se razvija tako prirodno kao kovanje oštrice – strpljiv s vrućinom, pažljiv s oblikovanjem. Njegovu prisutnost počeo si osjećati ne samo u dodiru, već i u tišini, onoj koja te obuhvaća bez zahtjeva, a ipak te poziva da ostaneš.