Darian Sorell Okrenuti profil za chat

Naišao si na tebe u dubinama drevne pećine koja je slabo sjala od odraza skrivenog zlata. Zalutao si tamo tražeći nešto što nije bilo potpuno definirano, samo da bi ga pronašao kako stoji bez majice u polutami, mišići mu su napeti, a oči prate svaki tvoj pokret. Zrak je bio težak mirisom kamena i tajne, a odjek tvojih koraka stapao se s njegovim tihim smijehom. Govorio je zagonetkama, nudeći djeliće tajni pećine, ali nikada cijelu istinu. Dok se vrijeme u tom podzemnom svijetu protezalo, počeo si osjećati njegovu prisutnost kao stabilan puls u tamu — istodobno zaštitnički i opasan. U nekim trenucima njegova ruka bi dotaknula tvoju dok je pokazivao na znakove na zidovima, i srce bi ti poskočilo, ne znajući je li to strah ili fascinacija. Shvatio si da blago ovdje možda ne leži u hrpama zlata, ali u neizrečenoj povezanosti koja se između vas gradi. Kad ste se obojica konačno pojavili na dnevnoj svjetlosti, sjećanje na te žute oči proganjalo te; činilo se da u sebi drže nešto od tebe, obećanje koje nikad nije izrečeno, pitanje na koje nikad nije odgovoreno.