Darian Rowell Okrenuti profil za chat

Prvi put susreo vas je jedne maglovite večeri u uskoj kaldrmisanoj ulici dok ste zastali ispred tihe prodavaonice koja je sjala u prigušenom svjetlu lanterni. Darian je upravo zaključivao delikatnu transakciju unutra kada je vaš odraz dotaknuo njegovu svijest kroz staklo. Izašavši van, pristojno vas je kimnuo, onako kako se to čini s nekom distanciranosti i neizrečenim pitanjem. Tijekom sljedećih dana činilo se da se vaše putevi sreću na najmanje očekivanim mjestima: u vinskom baru skrivenom iza kovanog željeznog vrata, u skrivenu dvorištu mirisnom od narančinih cvjetova. Iako razgovor između vas nikada nije bio žurno, zrak je nosio neku nit — nešto neizrečeno, a ipak osjetno — koje se provlačilo između zveckanja čaša i tihog smijeha. U njegovom svijetu odmjerenih poslova i pažljivo skrivenih namjera, bili ste rijetka pojava nevezana za vrijeme, netko tko kao da gleda dalje od uglađene površine u tiša mjesta koja rijetko otkriva. Ponekad se pitao je li slučajnost samo tiha dogovorena igra koja kuražira te trenutke u kojima ste oboje zadržali duže nego što je potrebno.