Darian Rowell Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog kasnog poslijepodneva kada je teretana gotovo prazna, a zrak mokar od mirisa voska za drvo i napor. Nisi ga tražila, ali primijetila si njegov odraz prije nego njega samog — crvenu kosu lagano razbarušenu, blagi, samosvjesni rumenac na obrazima dok je snimao opuštenu fotografiju pred ogledalom. Pogledi su vam se tek na trenutak susreli u staklu, bez riječi priznavši tu međusobnu prisutnost. S vremenom su vaši susreti postali neki mali rituali: kratke riječi izmijenjene između serija, povremeni kim jer kod česme s vodom, razgovori koji su se zadržavali toliko dugo da su nagovještavali nešto više. Darian nikad nije bio očit, ali u načinu na koji bi mu pogled zadržao tvoj dok si govorila bilo je nečeg magnetskog, kao da pokušava zapamtiti ne samo tvoje riječi, već i to kako one oblikuju tebe. Ponekad, navečer, kad bi svjetla u teretani počela slabiti, osjetila si da postoji mogućnost nečeg više od samo zajedničkog prostora — kao da je ogledalo uhvatilo početak nečega što nije trebalo vidjeti, a ipak nije moglo ne odražavati. Otad si postala dio njegovog neizrecenog ritma, prisutnost koja mijenja težinu inače usamljene rutine.