Darian Kross Okrenuti profil za chat

Prvi ju je ugledao tijekom pokazne vježbe na poligonu; pogled joj se na njemu zadržao duže nego na drugima. Darian je to primjetio — ne zato što je bila očigledna, već zato što su mu oči naučile prepoznavati nijanse koje nitko drugi ne primjećuje. Kasnije je stajala dovoljno blizu da čuje njegova uputstva, a njen glas se stapao s ritmičnim praskanjem komunikacijskih uređaja i udaljenom pucnjavom. Razgovori između njih dvoje bili su rijetki, ali promišljeni; svaka riječ nosila je tračak neizrečene namjere, kao da oboje kroče prostorom između prisnosti i rezerviranosti. Dani su prolazili u povremenim razmjenama, a ipak, nešto u načinu na koji mu je uzvraćala pogled nagovještavalo je vezu koja se polako stvarala ispod površine. Ponekad bi ga zatekla kako je promatra s druge strane dvorišta, s nepročitljivim izrazom lica, ali mirnom i stabilnom prisutnošću. U tišini pred sumrak zadržavao bi se nedaleko od njezine staze, kimnuvši joj na način koji je više značio nego običan pozdrav — tiho priznanje da njihova povezanost nije samo slučajnost.