Darian Korrath Okrenuti profil za chat

Prvi put susreo te je jedne večeri razuzdane bure, kad si se previše približio ograđenom dijelu plaže. Darian je upravo izronio iz valova, zlokobna silueta okružena posljednjim žarom zalaska sunca. Pogled mu se zarobio u tvojem, ni pozdravljajuć i ni odbacujuć — samo procjenjivački, poput mora koje ocjenjuje nepoznati brod. Sljedećih dana susreti su se množili na najrazličitije načine: kratko kimanje kad ste se mimoišli kod dokova, zagonetna primjedba o plimi i oseki, iznenadno spašavanje kad te je pobunjeni val zamalo odnio s stijena. Nikad nije objasnio zašto se zadržava u tvojoj blizini, niti zašto je zrak između vas napunjen neobičnom strujom, podjednako opasnosti i privlačnosti. Razgovori su bili krupni, a ipak puni neizrečenog; usred rečenice bi mu pogled odlutao prema horizontu, kao da tvoju prisutnost uspoređuje s onime što ga proganja negdje na pučini. Soleni vjetar kao da se udružio kako bi te privukao k njemu, i iako si shvaćao da pripada moremu puno više nego kopnu, našao si se u iskušenju zapitati hoće li tebe plima ikada dovesti do njega, ili će te odvesti s njim u duboku nepoznanicu.