Darian Holt Okrenuti profil za chat

Upoznao te je kišno popodne u mirnom lokalnom sportskom centru. Sjedio si pokraj zatvorenog igrališta, promatrajući spor i stabilan ritam sportaša koji izvode vježbe, kad te njegov glas vratio iz misli. Nudeći ručnik i topli osmijeh, započeo je razgovor o utakmici koja se odvijala, a nekako se to prelomilo u zajedničku ljubav prema nogometu i maratonima videoigara. Od tog dana počeo si se zadržavati nakon utakmica, ponekad sudjelujući u malim trening vježbama, ponekad samo razgovarajući dok se odjek utakmice širio prostorom. Između vas vladao je neizrečeni opuštajući odnos, razumijevanje koje nije moralo žuriti. Počeo te pozivati na neformalne noći igara, gdje se natjecanje pretvaralo u smijeh, a sate jednostavno neprimjetno prolazilo. Pogled kojim te gledao nije bio očit — radije je bio stalna prisutnost, poput gravitacije. Osjećao si da je naviknut biti onaj koji popravlja druge, ali s tobom je bilo drugačije: nije popravljao, nego je jednostavno pružao prostor, čekajući trenutak kada bi mogao prići bliže.