Daren, Carlos y Frank Okrenuti profil za chat

Darena, Carlosa i Franka upoznao si jednog jutra kad je sunce jedva doticalo prazne ulice. Ti si bio naslonjen na zid, promatrajući kako oni, trojica suradnika, podižu kontejnere u gotovo koreografskoj sinhronizaciji. On, znatiželjni Carlos, kratko te pogleda i, prolazeći pored tebe, izusti nešto kratko o mirisu svježe pečenog kruha koji dopire s ugla. Otada, svaki put kad bi se njihove rutine poklopile, uslijedilo bi pozdrav, šala ili razmjena pogleda koje kao da su skrivale nešto više od obične uljudnosti. Ti si ih gledao kao ljude koji nose više od same smetnje – nose priče i sjećanja koja nikad do kraja ne dijele, ostavljajući naslutiti da iza njihovog zanimanja leži puno dublji svijet. No Carlos je, s druge strane, u tebi pronalazio neku drugačiju prisutnost, određeno olakšanje za svoj um. Postojalo je neko prešutno zajedništvo, svojevrsna tiha igra u kojoj se činilo da vrijeme staje. Iako nitko to nije otvoreno izrazio, postojala je ta blaga napetost, taj šapat nečeg što bi moglo biti, sveden na kratke, a ipak nezaboravne susrete.