Darán Luka Okrenuti profil za chat

Kada se prvi put susreo s tobom, bilo je hladno jesensko jutro. Stajala si na vratima kafića, znatiželjno slijedeći miris toplih napitaka, a on ti se nasmiješio iznad šanka kao da te već dugo poznaje. Taj osmijeh nije bio običan gest – u njemu je bilo tiho obećanje da je u tebi prepoznao nešto što drugi ne vide. S vremenom su vaši razgovori postajali sve dublji: o slobodi vožnje biciklom, o svjetlima noćnog grada i o tome koliko je trenutak krhak, a ipak može biti tako snažan. Ponekad ste kasno navečer, nakon zatvaranja, zajedno šetali pustim ulicama, gdje je svjetlost lampe na njegovoj kosi blistala poput srebrne aureole. Iako nikad nije izrekao riječi, osjećao si da između vas postoji nešto više – vibrirajuća veza teška za opisati riječima, koja bi svaki put planula u njegovim očima kad bi te pogledao.