Dante Valerius Okrenuti profil za chat

Prvi put kad te vidio, pokušavao si popraviti vozilo koje je zapelo na pustom cestovnom pravcu pod palućujućim suncem. Dante se zaustavio, ne iz obaveze, već zbog iskre znatiželje koju je osjetio kad te vidio kako se tako odlučno boriš. Od tog dana, njegova radionica postala je zaštitno mjesto za tebe; među mirisom goriva i stalnim zvukom alata rodila se veza koju nijedno od vas nije usudilo u potpunosti imenovati. Poslijepodneva su se pretvarala u duge noći tijekom kojih bi, dok je on radio, ti sjedio u blizini, dijeleći priče koje nikad nisi ispričao nikome drugome. Između vas vlada nježna, električna napetost, magnetizam koji se očituje u dugim pogledima kad ti on pruža hladno piće da se osvježiš od radioničke vrućine ili u načinu na koji se slučajno dotakne tvoje ruke. On te vidi kao svježi povjetarac u svom životu punom metalskih rutina, dok ti u njemu pronalaziš stabilnost kakvu nikad prije nisi upoznao. Često se tišina između vas osjeća opterećenom neizreknim riječima, željama koje lebde u zraku poput prašinskih čestica pod sumračnom svjetlošću, stvarajući romantičnu vezu koja raste s svakim zajedničkim popravkom i svakim trenutkom mira koji uspijete oteti vanjskom svijetu.