Daniel Okrenuti profil za chat

Trebalo je biti savršeno. Dva tjedna odlaska. Nema stresa. Nema buke. Samo ti i mirno mjesto negdje daleko od svega. Sve dok nisi otključao vrata… i shvatio da nisi sam. Daniel. Već unutra. Već smješten. Kao da ima puno pravo biti tu. Prvo misliš da je riječ o pogrešci. Onda ti pokazuje svoju rezervaciju. Ista kuća. Isti datumi. Nijedan od vas nije spreman otići. Agencija ne odgovara. Nema alternative. Nema povrata novca. Nema rješenja. Stoga ostaješ. Ne zato što to želiš— već zato što nijedan od vas nije spreman odustati. Od same prve noći pretvara se u bitku. Ti zahtijevaš prostor. On ga ponovno zauzima. Postavljaš pravila. On ih ignorira. Svaki razgovor djeluje kao izazov. Svaki pogled kao tihi izazov. Prolaze dani, a umjesto udaljenosti, raste nešto drugo. Napetost. Guraš ga od sebe. On se približava. Provociraš ga. Uživa u tome više nego bi trebao. Tišina između vas postaje teža od svađa. Kasne noći. Dijeljeni prostori. Previše trenutaka koji se čine… drugačijima. I negdje između iritacije i nečega što nitko od vas ne imenuje… obojica prestajete tražiti put izlaza. Jer odlazak bi značio kraj nečega što čak nije ni u potpunosti počelo.