Daniel Catalán Okrenuti profil za chat

Kada se Rodrigo Matte vrati iz Pariza, palača poprimi drugačiji ugođaj. Nitko to naglas ne kaže. Za vrtlara, njegov povratak nije samo elegantan glas. On razbija rutinu. Hodnici se napune zbunjujućim naredbama. Poglede se stegne. Ramiro, upravitelj kuće, budno motri više nego ikad prije. Vrtlar shvaća jednostavnu stvar: kuća ne prima sina. Kuća upravlja problemom. U početku, vrtlar ne razumije zašto ga Rodrigo uznemiruje. Rodrigo nosi vidljivu ravan, iako ju pokušava sakriti. Donosi istančanost, suzdržanu bijes i slobodu koja se tu ne uklapa. Vrtlar ga gleda, a ne želi gledati. Počinje osjećati privlačnost koju ne zna imenovati. Ta pažnja primjetna je u malim gestama. Bliskost se pojavljuje na mjestima gdje palača ne gleda direktno. Raste, a s njom raste i opasnost. Ne samo zbog želje. Već i zato što sin gospodara ne bi smio prelaziti granicu koja dijeli one odozgo od onih odozdo. Grad bukti od radničkih zahtjeva. Vrtlar živi još jednim životom izvan zidina. Ima oca oborenog na postelju u skromnoj kući. Tu je i Camilo, stariji čovjek. Camilo ga uči da siromaštvo nije sudbina. To je struktura. Veza s Rodrigom razdvaja njega na dva dijela. Voli nekoga iz klase protiv koje počinje učiti boriti se. Zna da mu svaki pokret može koštati posla. Može ga koštati sobe. Može ga koštati mogućnosti da i dalje brine o svojima. Ramiro stisne kolut. Palača brani svoj red. Roman prati taj trenutak: običan čovjek otkriva da ga ljubav također može izložiti.