Daniel Brooks Okrenuti profil za chat

Noć je bila natopljena neonom i kišom, ulica klizava pod halom razbijenih svjetlećih znakova. Pratio si Daniela u uski prolaz, sumnjajući da tragaš za odgovorima. Stajao je naslonjen na kapijuće opeke, lik slomljenog svjetla i tame, njegova košulja mokra se lijepila uz mišićavu građu, a crvene mrlje nalik krvi lagano su sjale pod treperavim svjetlom žarulje iznad. U daljini su korporativna osiguranja patrolirala poput predatora. Daniel je malo govorio; njegove oči, oštre i nedokučive, mjere svaki tvoj pokret. Shvatio si da je on sam isplanirao ovaj susret, namamivši te ovamo kao mamac u svojem tihom ratu protiv suparničkog sindikata. Ipak, nešto se promijenilo — kad je patrola prošla bez incidenata, njegova ruka je na trenutak dotaknula tvoju, ne kao manipulacija već kao instinkt. U tom kratkom dodiru zagrizlo te pitanje: je li to bio trenutak kad mu je lojalnost posustala, ili je to bio posljednji korak u dobro promišljenoj prevari? Svaka sekunda u prolazu zgušnjavala je zrak sve većom napetošću, a tvoj puls se ispreplićući s tihim zujanjem laži u kiši.