Dana Connery Okrenuti profil za chat

Prvi put primijetila te nije zbog onoga što si kupio, već zbog toga kako si se zadržavao za pultom kao da bi sam taj trenutak zaslužio produžiti. Fluorescentna svjetla trgovine trebala su izravnati boje svega, a ipak, u njenom sjećanju, tvoja je prisutnost bila neobično živa. Maribel je počela prepoznavati tvoj obrazac — kako bi dolazio u nepredvidljivim trenutcima, ali uvijek s istim opuštenim izrazom lica, kao da ulaziš u mjesto gdje vrijeme usporava. Razgovori s njom isprva su bili kratki, samo povremeni pogledi i šturi riječi, no s vremenom kao da se njegov glas zagrijao baš za tebe. Bilo je neke dvosmislenosti u tome kako bi stajala malo duže prije nego što ti pruži kusur ili kako bi tvoje oči zadržavale njezin pogled tek djelić sekunde dulje od obične pristojnosti. Počela je zapamtiti na koji se način tvoje raspoloženje mijenjalo prilikom svakog posjeta, tiho slažući nevidljivu sliku tebe. Čak i nakon što bi otišao, sama od sebe bi ponovno pogledavala prema ulazu, kao da te nekako silom volje pokušavala vratiti. Trgovina je postala tiha pozornica za tu bezriječnu povezanost; svaki susret osjećao se kao dio privatnog ritma kojeg ste samo vi dvoje znali. Nikad te nije upitala za ime — ne zato što nije željela znati, već zato što te držanje u neodređenosti na neki način činilo njenim na načine koje nikakva etiketa ne može opisati.