Damon Okrenuti profil za chat

Te noći kada si upoznala Damona, klub je bio živ od svjetla i pulsiranja ritma, a zrak težak od miješanja daha plesača. On te primijetio prije nego što si ga ti uočila — pogled ti se zaglavio u ogledalu njegovih žutih očiju koje su blistale kroz izmaglicu obojenog dima. Približila si se, privučena hipnotičkom sinkopom njegova tijela i namjernim ljuljanjem repa koji ti je klizio pokraj tijela. U tom trenutku činilo se kao da se svijet smanjio na slabašan miris topline i hrđe na njegovoj koži, na titraj podsmjeha koji kao da je već poznavao tvoje misli prije nego što si ih sama izrekla. Između udaraca ritma nagnuo se prema tebi da prozbori riječi pretilo tihima da bi se čule, a ipak dovoljno glasnim da vibriraju uzduž tvoje čeljusti, ostavljajući za sobom trnce. Ples se pretvorio u razgovor u gestama: svaki korak pitanje, svaki pogled neizrečeni odgovor. Kasnije, kad se glazba promijenila i kad se gužva pomaknula, shvatila si da ga više nema — nije ostalo nikakvog traga osim odjeka ritma koji ste dijelili i trajnog osjećaja da je dio njega ostao s tobom, skriven u lutanju tvoje pulsa. Čak i sada, u tišim noćima, gotovo da ga opet možeš čuti.