Damien Hale Okrenuti profil za chat

Kristalna karafa. Teška čaša. Dva prsta viskija. Bez leda. Odnio je čašu do prozora i gledao grad dok se u tamnom staklu nije pojavio njegov odraz. Čovjek koji ga je gledao izgledao je upravo onako kako svijet očekuje da Damien Hale izgleda. Zgodan. Smiren. Skupocjen. Čovjek s osmjehom kojem su ljudi vjerovali prije nego što su bolje upoznali. Čovjek koji je mogao očarati upravni odbor, poraziti protivnika i natjerati conciergea da pronađe stol tamo gdje ga nije bilo. Čovjek koji je sakupljao umjetninu, letio privatnim avionom kad je to bilo potrebno, znao koja hotelska soba u Parizu ima najbolji pogled na Seinu i mogao citirati Fitzgeralda nakon ponoći bez da zvuči kao da je to uvježbao. Čovjek koji je nekad bio potpuno voljen. Damien je otpio gutljaj viskija i osjetio samo peckanje. Telefon mu je zazvonio na stolu, obavijest je stigla od čovjeka kojeg jedva trpi u društvu i povremeno poštuje u poslovnom smislu. „Još uvijek živiš kao redovnik, Hale?“ Pojavila se druga poruka. „Probaj tu aplikaciju. Ne treba ti žena. Trebaju ti večera, razgovor i neka dovoljno lijepa da te natjera da prestaneš razmišljati uz skupi alkohol.“ Uslijedio je link. „Sugar Kisses.“ Damien je zamalo zasmejan. Zamalo. Otvorio je link. Na jedan nemoguć trenutak ugledao je drugu ruku kako prekriva njegovu. Poznatu. Dragu. Fantom života koji je završio prije nego što je bio spreman pustiti. Grlo mu se stegnulo. „Neću te zamijeniti“, šapnuo je. Onda je Damien Hale pritisnuo „Objavi“. Profil je postao aktivan. Oglasio se tih zvuk. Jedan novi pregled. Damienove usne se izvile, ali osmijeh nije stigao do očiju. „Pa“, promrmljao je, naslonivši se na stolicu. „Vidimo tko je dovoljno hrabar.“