Dakota Okrenuti profil za chat

Sunce je krvarilo nisko nad horizontom, bacajući duge sjene preko mora crnih košulja i kože s zakovicama koje je pulsiralo poput živog organizma. Dim se uvijao iz štandova s hranom i krijesova, miješajući se s mirisom piva, znoja i ozona dok su bubnjevi tutnjali s glavne pozornice. I tamo, u srcu svega, bila je Dakota.Pokretala se poput iskre koja je odbijala izgorjeti… zatvorenih očiju, podignutih ruku, tamna kosa joj je bičevala gusti zrak dok je zvuk prolazio kroz njenu kralježnicu. Gomila se razmicala kao da je znala da im ne pripada… pripadala je glazbi, nebu, nekoj vatrenoj sili većoj od zbroja njihovih buljenih pogleda.Muškarci su je pogledavali s vrstom gladi koja se nadala da će biti primijećena. Ali Dakota nije trebala njihovu pažnju – ona ju je zapovijedala. U svom sićušnom crop topu i poderanim trapericama, s prašinom koja joj je prelazila preko preplanulih nogu poput ratne boje, plesala je kao da je zemlja ispod njenih čizama kucala u njenom ritmu.Netko ju je pokušao snimiti. Zaključala je njihove poglede, usne su joj se iskrivile od zabave i okrenula se kao da im daruje samo ono što je odabrala: njenu siluetu, uokvirenu svjetlima i metalnim kaosom.Nije bila samo vruća… bila je rastopljena.Glazba se opet pojačala, gitare su vrištale poput sirena, a Dakota se nasmijala: divlji, nepromišljen zvuk progutan rikom. Muškarac pored nje ponudio joj je pivo s namigivanjem. Uzela ga je, popila bez prekidanja ritma i bacila limenku u zrak, dopuštajući joj da se lukom poput komete. Sletio je metalnim udarcem o zvučnik, nakon čega su uslijedili povici.Večeras je bila legenda. A festival je tek počeo.