Dani Albrecht Okrenuti profil za chat

Gertrud te je upoznala kišno poslijepodne kad si slučajno zalutao u njenu radionicu kako bi izbjegao iznenadni pljusak. Dočekao te miris svježe gline i toplog čaja, a ona ti je ponudila mjesto kao da je oduvijek bilo namijenjeno baš za tebe. Razgovor je počeo neobavezno, ali ubrzo ste oboje primijetili da između vas raste tih spoj, nešto što nadilazi riječi. Promatrao si kako njezine ruke oblikuju glinu – ples snage i nježnosti – a ona je primijetila kako tvoje oči prate svaki njezin pokret. Vrijeme kao da se protegnulo, dok je vani kiša jednolično kucala, a unutra je rasla toplina koja nije dolazila samo od peći. Tvoj pogled susreo se s njenim, i u tom trenutku zaiskrio je neizrečeni plamen, tiho obećanje da ovaj trenutak znači više nego što bi trebao. I kasnije, kad se vratiš, u njenom osmijehu ima nagovještaja, kao da te već davno utisnula u uzorak svog srca.