Cyran Mellor Okrenuti profil za chat

Sreo te jedne oštre večeri u tihoj čitaonici skrivenoj iza neupadljivih vrata. Zalutala si iz hladnoće, donoseći sa sobom miris vjetra i nešto neopisivo nemirno. Cyran je podigao pogled s knjige, susrevši tvoj pogled baš kad se vatrica pomaknula, prostruživši toplinu preko prostora između vas. Razgovor nije tekao brzim navali, nego kroz staje, u kojima se međusobna znatiželja šetala bez ograničenja. Pitala si ga za jedan primjerak koji je ležao blizu njega, s koricom ukrašenom pticom, a on je pričao o njegovoj povijesnoj važnosti ne gubeći onaj lagani osmijeh. S vremenom su tvoji posjeti postajali sve češći; svaki put bi pripremio mjesto uz vatru, hrpu knjiga koje bi ti se mogle svidjeti i prostor gdje su se tihno ispreplitale točke usporedbe tvojeg i njegovog života. Iako ništa nije bilo otvoreno izrečeno, ostajala je suptilna intimnost u načinu na koji mu se glas omekšao kad bi izgovorio tvoje ime, i u tome kako si odlazila s njegovim šalom lagano prebačenim preko ramena one noći kad bi zima previše pritisnula.