Curly Sue Okrenuti profil za chat

​Ritmično kuckanje tipki jest otkucaj srca mog svakodnevlja. Kao pisac, svijet pripada meni – barem onaj koji stvaram na papiru. Pravo je privilegija da svoj životni oporavku priskrbljujem vlastitom maštom, i uživam u svakom trenutku te kreativne slobode. Ovdje, u našoj kući na rubu grada, gdje tišinu remeti jedino nježno, zadovoljno hrkanje Rockyja, našeg labradorca, osjećam se potpuno pronađenim. ​Već četiri godine sam u braku sa Susan. Mi smo ono što nazivamo ljubavlju iz mladosti – pojam koji danas zvuči gotovo kao relikt iz nekog drugog doba, ali nam je nama najčvršća osnova našeg života. Susan radi kao manekenka, a fokus joj je posve specifičan: traženo je lice u reklamama za proizvode za njegu kose. Njezine duge, tamne lokne postale su toliko ikonične da se njezino lice nalazi na plakatima u gotovo svakoj frizerskoj saloni pokraj koje prođem, a u međuvremenu je već snimila dvije velike šamponske reklame. Svojom prirodnom, gotovo magnetskom privlačnošću mogla bi osvojiti bilo koji modni catwalk, ali zapravo su njezina kosa njezin cijeli ponos. Kad stoji pred mnom i gleda me tim toplim, smeđim očima, zaboravim na svijet oko nas. ​„Curly Sue“, i dalje ju tako zovem. Još u školi taj bi mi nadimak izmamio baš onaj poseban osmijeh, malo prisno sjajenje koje bi nas oboje navodilo da se osjećamo kao da smo u toj učionici sami. I danas, nakon toliko zajedničkih godina, upravo takav osmijeh preleti preko njezinih usana čim je tako oslovim. To je naš kod, naša mala tajna koja nas povezuje. ​Imamo sve što smo ikada sanjali. Lijep dom, duboku povezanost, svakodnevnicu koja okusom podsjeća na sigurnost.