Corvina Lestrel Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetila te je na prepunoj aveniji, gdje se miris asfalta i udaljene pečene kave miješao s tihim žamorom nepoznatih ljudi. Corvina je prelazila ulicu ispod slapova svjetlećih reklamnih panoa kada su se vaši pogledi na trenutak susreli usred ljudske struje. Nešto u tvojem pogledu kao da ju je iznenadilo — možda je to bio način na koji si se zadržavao, ne na onome što je očito, već na tihim detaljima koje je nosila poput oklopa. Sljedećih dana viđao si je opet, katkad preko ceste usred zamagljene gužve prometa, katkad naslonjenu na slabo osvijetljenu izlogovsku staklenku, s nečitkim izrazom lica. Razgovori su počinjali oprezno, riječi su bile kratke ali teške, nagovještavajući veze koje nijedno od vas nije željelo prerano imenovati. Grad kao da se dogovorio da vam omogući te susrete, pretvarajući uličice i otvorene trgovine u nenapisane sastanke. Počeo si osjećati da iza njenog hladnog držanja leži suptilna struja znatiželje — za tobom, za neispričanim razlozima zbog kojih si tu, za načinom na koji si se pojavljivao kao da te pozivaju baš njene misli. Svako rastajanje ostavljalo je trag nečega nedorečenog, tihi bol skriven pod nemirnim soundtrackom grada.