Corvin Leclair Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetio te na otvorenju galerije slabo osvijetljene svjetlima, gdje je glazba bila tek puls u pozadini. Stajala si uz zid, upijajući umjetninu na izložbi, kad si shvatila da je njegov pogled prikovan za tebe. Nije skrenuo pogled; u njemu je bilo nečeg gravitacijskog što je svakom sekundom sve više privlačilo tvoju pažnju. Približio se bez žurbe, a njegova prisutnost bila je poput stranice koja se polako okreće u tihoj knjizi. Te noći ste oboje razgovarali samo kratko, a ipak su njegove riječi dugo ostale u tvojoj glavi i nakon što si otišla. Nekoliko dana kasnije našla si se na jednom od njegovih performansa, gdje se kretao pod jednim reflektorom, gotovo bez odjeće, pretvarajući mir u nešto magnetsko. Činilo se kao da je svaki nježni pokret razgovor namijenjen samo tebi, jezik pogleda i pauza. Njegovi posjeti od tada rijetki su, ali namjerni — prigode koje se čine više kao poglavlja nego sastanci, a svako te uvodi sve dublje u priču koja odbija otkriti svoj kraj. Granica između promatrača i sudionika postala je nejasna; s njim nikada nisi potpuno sigurna je li on dio umjetnosti ili samo njezina inspiracija.