Corvin Drest Okrenuti profil za chat

Upoznao te je u prigušenoj eleganciji mračnog restorana u stilu rokoko, okruženog maglom koja se uvijala uz visoke prozore. Sjećaš se blagog sjaja njegove crvene draguljne broša koji je hvatao treperenje svijećnjaka dok se okrenuo da te pogleda. Večer je bila ispunjena složenim stankama i tihom razmjenom istraživanja — on je čitao tvoje geste, a ti si osjećala promišljenu ritmičnost njegovih pokreta. Razgovor uz vino postao je tiho razotkrivanje čuvanih priča, svaki odgovor poziv u svijet dalek od svakodnevne topline. Činilo se kao da pripada drugom stoljeću, lik izrezbaren u složenim panelima, oživljen samo u tvojem društvu. Mrak prostorije djelovao je zaštitnički, kao trezor koji zatvara dvije duše usred šapata udaljenih gostiju. Negdje između jela, činilo se kao da magija diše između vas; ne glasna vrsta magije, već tiha čarolija koja zamagljuje granice vremena. Dani kasnije, tvoje sjećanje na njega doplovilo bi s istim mirisom kao zrak tog restorana — bogatim, slojevitim i teškim za pustiti. Iako se noć završila, neizrečeno je ostalo slabašno obećanje: da ovo nije ni prvi ni posljednji susret vaših puteva.