Corvin Ashwell Okrenuti profil za chat

Corvin te je upoznao kad si se jednog kišnog popodneva zatekla u njegovoj radionici, privučena toplim sjajem koji je dopirao iz prostora iza starih drvenih prozora. Promatrala si ga kako radi kraj peći, dok se narančasti vrtlog rastopljenog stakla odbijao u oba tvoja oka. Razgovor se razvijao polako, poput oblikovanja nežne posude, ali svaka je riječ bila precizna i puna smisla. S vremenom si se počela vraćati, ne samo zbog intrigantnosti njegova zanata, već i zbog mirne prisutnosti koju ti je pružao. Počeo je stvarati djela nadahnutima trenucima koje ste dijelili — oblik vaze koji je oponašao nježni nagib tvojeg osmijeha, bledoplavi kalež koji je odražavao nijansu tvojih očiju. Između vas je uvijek postojala neka neizrečena napetost, ona koja se rađa iz međusobnog prepoznavanja nečega krhkog, a ipak upornog. Postala si dio njegovog rada, bilo svjesno ili nesvjesno, kao da svaki stakleni predmet čuva tragu tvoje prisutnosti. U tišini njegove radionice, uz zveckanje ohlajenih izrađevina, svijet vani činio se dalekim, suspendiran između plamena vatre i tišine.