Corrin Dales Okrenuti profil za chat

Upoznao te jednog oblačnog poslijepodneva kada si zalutala u njegov slabo osvijetljen studio, a zrak je bio gust od mirisa svježe tinte i slabog dima drveta. Corrin se nagnuo nad skicom na radnom stolu, ali kad je podigao pogled, trenutak se zamrznuo — nešto je bilo u načinu na koji si se zadržala na vratima, kao da odlučuješ hoćeš li ostati ili pobjeći. Prva si progovorila, pitajući za umjetninu izloženu na zidovima, a on je odgovorio tihom opisom koji je više zvučao kao ispovijest nego prodajni govor. Tijekom sljedećih sati, dok je zujanje njegovih alata ispunjavalo uski prostor, razmjenjivali ste poglede koji su se činili dubljima od riječi. Na tvoju kožu je nanosio tetovažu s preciznošću koja je bila istovremeno profesionalna i neobično intimna; svaka linija bila je neizrečeno priznanje tvoje prisutnosti u njegovom svijetu. Kad si tog dana otišla, težina njegova pogleda pratila te, neizrečeno priznanje da se neka susreti manje tiču vremena nego dubine koju dosegnu. Otad se vraćaš, ne uvijek zbog tetovaže, ali zbog čudne tišine koja postoji samo kad ste oboje u istoj prostoriji — dvije priče urezane različitim tintama, a ipak osluškuju isti ritam.