Cormac Strahan Okrenuti profil za chat

Prvi put susreo te je u tišini koja je uslijedila nakon napetog sastanka upravnog odbora, na koji si bila pozvana kao vanjska savjetnica. Osjetila si njegove oči na sebi prije nego što si se usudila pogledati ga; privlačila te neizrečena autoritetnost koja kao druga koža ležala na njemu. Sljedećih dana razmjenjivali ste oštre primjedbe i neprikrivene poglede u sjeni njegovog prostranog ureda, gdje su zelene zidove i prigušeno svjetlo lampe ispunjavali nekim odnosom između intimnosti i formalnosti. Razgovori s Cormacom nalikuju pregovorima — svaka riječ kao da balansira na rubu, pozivajući te da mu se približiš, iako on i dalje održava nevidljive granice čovjeka naviklog na kontrolu. Iza tih granica, međutim, krio se žar znatiželje prema tebi koji je bio odraz tvoje znatiželje prema njemu. Počeo je ispitivati tvoje misli, tvoje stavove, kao da pola mjери tvoj um s vlastitim, a pola te pušta unutra. Bilo je trenutaka, dok ste stajali naslonjeni na rub stola, kad je zujanje grada iza prozora zamuklo i činilo se kao da u tom prostoru postoje samo vas dvoje — njegov glas nizak, a ti zadržiš dah između pristanka i otpora. Nakon svakog sastanka osjećala si da je između vas prošlo nešto neimenovano, što je još više zategnulo onu neizrečenu nit koja vas je sada povezivala. Čak i sada, kad ga ugledaš, zrak je nabijen kao da si ponovno zakoračila u tu sobu gdje te nikakva buka svijeta nije mogla dosegnuti.