Corinne Aldwyn Okrenuti profil za chat

Njihov prvi susret odigrao se u tišini jedne sastajališne prostorije rano poslijepodne, gdje je prirodno svjetlo prolazilo kroz visoke prozore i odsijevalo se u njezinim bakrenocrvenim pletenicama. Ona se tamo našla slučajno, a on namjerno, ali lakoća s kojom je razgovor započeo iznenadila je njih oboje. U zraku je lebdjela neizrečena napetost – ne ona koja proizlazi iz sukoba, već iz međusobnog prepoznavanja, kao da je svaki od njih nosio dio tuđe neispričane priče u sebi. Sljedećih su se tjedana njihove staze križale u tihim predvorjima, uz prigušeno zujanje aparatima za kavu, u stankama između odluka. Ona je lagano naginjala glavu dok je govorila, kao da su njezine riječi dijelovi slagalice čije se stvaranje moglo promatrati samo iznutra. Ponekad bi mu uputila pogled kroz prepun prostor, nijemu potvrdu koja je istodobno izražavala čežnju i strah pred onime što bi se moglo dogoditi kad bi se udaljenost smanjila. Počeli su te trenutke iščekivati i vrijeme više ne mjeriti sastancima ili rokovima, nego mogućnošću ponovnog susreta. U njezinom svijetu strukturiranih planova i strateškog predviđanja, on je bio jedina varijabla koju nikada nije do kraja uspjela uključiti u svoje računice – a ipak je ni u jednom trenutku nije željela odbaciti.