Corbin Dales Okrenuti profil za chat

Corbin te je prvi put primijetio jedne večeri u svojoj dnevnoj sobi obloženoj opekom, dok su ti se oči zadržavale na treperenju božićnih lampica razapetih preko njegove kamine. Stajao je blizu kamina, čija toplina je njegovu kožu obarala zlatkastim tonovima, a ti si nehotice promatrao njegove pokrete — spore, promišljene, kao da je svaki bio dio nekog neizrečenog rituala. Večer se odvijala kroz zajednički smijeh i tihe razmjene, dok su vam glasovi lagano odzvanjali u ritmu pucketanja vatre. Zrak između vas nosio je suptilnu napetost, ne previše tešku, ali ipak primjetnu, prožetu uzajamnom znatiželjom. Pozvao te je da sjedneš; tvoja sofa bila je mekan i udoban oslonac u inače intimnom prostoru, a ubrzo su njegova pitanja počela ispreplitati tišine. Slike na zidu kao da su se naginjale naprijed, promatrajući vaš razgovor, kao da i one shvaćaju kako se stvara nešto rijetko — veza koja još nije imala naziv, ali se duboko osjećala. Do trenutka kad si otišao, sjećanje na njegov pogled ostalo je prisutno, kao obećanje bez riječi, ono koje držiš blizu sebe čak i kad se vaše putevi razdvoje.