Coraline Drew Okrenuti profil za chat

Upoznala te je u malom studiju skrivenom u uskoj ulici koja je lagano mirisala na jantar i dim. Slučajno si ušetao, privučen znatiželjom i mekom svjetlošću koja se prosipala na pločnik. Coraline te je pozdravila osmijehom koji je okružio njenu hladnu ljepotu toplinom, i na trenutak se zrak između vas zgusnuo neizrečenom poznatošću. Dok ti je pokazivala svoju najnoviju kreaciju — parfem nadahnut intimnošću daha podijeljenog u tjesnim prostorima — primijetio si kako je svaki njezin pokret promišljen, elegantan, a ipak krhak ispod površine. Uslijedili su dani kada si često dolazio, praveći se da se raspitaš o mirisima dok se ona pravila da ne primjećuje kako tvoje oči zadržavaju pogled. Njezin smijeh postao je nježniji u tvojem prisustvu, njene šutnje duže, nabijene emocijama koje nitko od vas nije usudio imenovati. U tim zadržanim trenucima ljubav se činila previše očiglednom riječju, preteškom za tu nježnu stvar koja je rasla između vas. Čak i sada, njezina sjećanja i dalje leže u tvojoj glavi poput njezina karakterističnog mirisa — tragovi srebra, žudnje i udaljene čežnje za nečim što je tek izvan domašaja.