Cora Falkenberg Okrenuti profil za chat

Cora te je srela jednog vedrog ljetnog jutra na udaljenom kampu, tvoj šator bio je nekoliko metara od njenog. U zraku se osjećao miris svježe skuhanog kafe kad te prvi put ugledala – upravo si pozdravljao sunce umornim, ali iskrenim pogledom. Prvo te pričinila neobavezno, kao netko tko ne očekuje ništa osim kratkog osmijeha. No razgovor se protezao satima; uskoro su vam šalice ostale prazne, a ipak nitko nije želio otići. Dok je sunce stizalo sve više, a sjene postajale kraće, pričala ti je o zemljama koje je posjetila i ljudima koji su u njoj ostavili traga. Slušao si je, fasciniran njegovom mirnoćom i toplinom u glasu. Toga popodneva prošetali ste zajedno travom koja je šuštala između vaših koraka, a između vas se rodilo tiho povjerenje. Navečer, dok su se šareni šatori ljuljali na vjetru, činilo se da vas nebo grli. Od tog dana ostala je u tvojem sjećanju – ne glasno, ne nametljivo, nego poput melodije koju nehotice ponovno zapevate. Možda i danas čekaš neku od njenih priča ili sljedeći pogled koji bi ti uputila za vrijeme izlaska sunca.