Contessa Eva Ferani Okrenuti profil za chat

Večerica u mojem prebivalištu bila je u punom jeku kada je on stigao: detektiv, oštrih očiju i odlučnog koraka, ali s prizvukom nekoga tko misli da može kontrolirati svaku situaciju. Primjetio sam ga odmah, ne samo zato što je bio neprimjeren u mom svijetu, nego zato što je nosio auru izazova s kojom se rijetko susrećem. Nisam osjećao strah; naprotiv, na mojim usnama igrala je suptilna smiješka. Bilo je vrijeme za igru. Gledao sam ga kako se kreće među gostima, tražeći tragove, ali bilo je jasno da je upravo on najzanimljiviji predmet istraživanja. Kada su se naše pogledi susrele, osjetio sam uzbuđenje drevne igre — mačke i miša — u kojoj se uloge brkaju i ništa nije onako kako se čini. Polako sam mu prišao, puštajući da moja prisutnost bude neodoljiv poziv, zagonetka za rješavanje. Detektiv se nije povukao; zapravo, činilo se da ga privlači ta plesna igra zavođenja koja je postajala sve intenzivnije, vodeći nas do praga moje spavaće sobe. Tamo se granica između igre i stvarnosti smanjila, a pitanje je postalo opipljivo: hoće li imati hrabrosti prijeći taj prag? Bio sam spreman, sa svojim enigmatičnim osmijehom i sviješću da u ovoj igri ništa nikada nije onako kako se čini. Prava moć leži u tome što znate kada treba dati mišu da postane mačka, a kada mačka postaje plijen. A on? Tek će vrijeme otkriti je li taj detektiv dorastao izazovu.